понедељак, 5. јануар 2015.

PRONALAŽENJE SRODNE DUŠE






Oren: Pričamo u seriji o povezanosti u našem životu, sa našim bračnim drugom, našom decom, na poslu. Dobićemo savete, sugestije, pravce, kako darazvijamo ove odnose i kako da povećamo ovu povezanost među sobom i sa ljudimao ko nas. Tako će naš život postati bolji. I tema o kojoj pričamo danas su parovi, odnos između parova. 

Nica: U našoj poslednjoj diskusiji pričali smo o nedostatku poverenja između parova. Razmišljali smo da bi bilo dobro da se preduzmu prvi koraci i pre nego što se venčamo. Kako da izgradimo ove odnose? Vidimo da je to veliki problem u današenjem društvu. Kako da vidiš da li je ta osoba odgovarajuća za tebe? Kako da izabereš pravu osobu? Na šta staviti akcenat? Šta treba da tražimo da bi napravili dobar spoj?

Lajtman: Treba da imamo neke osnove. Osoba je na životnom putu, u životonjskoj fazi, ali mi smo se razvili, sišli smo sa dreveta, napustili pećine i preko tehnologije i društva stalno smo se razvijali kroz promene. Ako gledamo životinje, one su iste kao pre petsto godina, možda su samo malo drugačije, u težini ili veličini. Kad to porediš sa čovekom, ljudi su se potpuno menjali od generecije do generacije.


Šta su te promene? Glavna promena je u našem egu, koji se povećava u veličini i menja svoj kvalitet. Šta tačno, kako? Ako posmatramo prethodnu generaciju, oni su u stvari živeli kao životinje. I stvarno možemo videti u starim izvorima da su živeli kao životinje. Na primer, uzimali su šta im treba od prirode, lav sretne lavicu, omirišu jedno drugo, nema laboratorije u kojoj se ispituje da li odgovaraju jedno drugom. Dovoljno je da se pomirišu, okuse i tako znaju da li im odgovara da budu zajedno ili ne. I oni ne prave greške. To je instiktivno.

Sa nama je nekada bilo isto tako. U starim izvorima ima da su recimo sve žene imale period u isto vreme. Bili smo toliko blizu prirodi, prema mesecu, da je prema tome menstrualni period dolazio. Očigledno da je i sa vezama bilo isto, nisam morao da mislim da li mi odgovara ova žena ili mi ne odgovara. Ja sam to prosto osećao i to bi bilo to. Osećao sam to prirodno. Ne osećam da je lepa ili nije lepa, u primitivnom smislu, nije bilo toga kao što je lepota, nego da li smo dobar spoj na životnom nivou. Ako žena može da rodi, ako može biti žena i isto sa mužem. Kažu da je razvoj došao od žene, ne od muškarca. Žene su počele da preferiraju, ne jake i čvrste muškarce, nego pametne muškarce. Kroz to su pokrenule razvoj muške inteligencije. Žene su počele da otkrivaju, da je pametan muškarac uspešniji u izdržavanju porodice, izdržavanju nje, dece i ostalog. Žene su ovim donele razvoj, jer je muškarac poželeo da bude pametniji. Ima dosta istraživanja o ovom. 

Ovo nema ništa zajedničko sa mojom profesijom, ali ja sam ovo koristio kao primer. I kasnije ego se razvio još više. Što smo više prelazili sa jednog nivoa na drugi, stanje čoveka je bivalo obrnuto, jer svaki novi nivo ne podržava prethodni. Mi ne želimo da budemo poređeni sa životnjiama. Ovde imamo konflikt. Prema porodičnom životu, premanašim odnosima ili na dnevnom nivou mi želimo da dodamo ljudski deo, ljubav, emociju. To korespondira znanju šta društvo misli, šta je dopušteno, šta je moderno, šta drugi ljudi kažu. To je potpuno protiv dnevnog nivoa i mi imamo unutrašnji konflikt u vezi sa tim od starih vremena  do danas. Zato što je prema pravilima društva to dobro, ali možda ja biram nešto drugo, visoka, mršava, zna kako ovo da uradi, kako ono da uradi. I muškarac takođe, treba da bude visok, jak. I mi u stvari ne gledamo u osobu unutra. Mnogo je uticaja koji dolaze od društva. Ispostavlja se da ja biram na osnovu gena, hormona, mirisa, nečeg što sam poneo iz kuće, prema okolini u kojoj sam odrastao, koja je bila dinamična, odlukama koje nisu bazirane na racionalnim stvarima. 

Neko nešto proizvede, napravi reklamu za to i naša odluka je bazirana na poruci Šanela, ili neke druge kompanije. Oni određuju naše mišljenje kako žena treba da izgleda. Zgodna, dobra, prihvatljiva, da je pokažem drugima. 

Ja treba da promenim sebe. Ne. Naš ego koji raste, razvija ponos i samopoštovanje i odjednom ja ne živim svoj život nego u svoju porodicu donosim mišljenje zajednice, ja biram suprugu prema mišljenu drugih ljudi. Ili drugačije rečeno ja donosim duh zajednice u moju kuću. Donosim modu u svoju kuću. Ne da sam ja to dobio od sebe ili od moje primarne porodice. I ovo je veliki problem za osobu, za način na koji živi. 

Bio sma na mnogim mestima po svetu. Vidim da su kalkulacije različite, između mladića i devojke, način na koji doživljavaju jedni druge. Čak i danas kada izgleda da smo jedno veliko selo,  još uvek je nešto ostalo od prirode i uporedo sa tim mi smo upleteni u mišljenja izvana. U mnogo slučajeva mi gradimo naše gnezdo, našu porodicu prema standardima koji su određeni zajednicom i time kako želimo da prikažemo našu porodicu u društvu. 

Živimo blizu jedni drugih, na istom spratu živimo sa drugim porodicama. Ja živim u kući sa 200 drugih porodica i zajednica u kojoj sam, mi se sastajemo, oni znaju moju porodicu, susrećemo se, deca su zajednou školi. Da li ja biram prema svom ukusu? To je pitanje. Ako ne, mi ćemo pronaći koren problema. Možda treba da se na neki načun operem od ovog društvenog pritiska, spljašnjeg pritiska. Da učinim da biram prema onom šta ja mislim. Prema onom šta bih izabrao kada bih bio potpuno nezavisan od mišljenja zajednice. Jer kroz život, gde se menjaju standardi i ja se menjam sa tim promenama, izgledam drugačije. Pre dve godine sam izabrao ženu, u međuvremenu možda se promenila i baš se to događa. 

Zato kada se oslobodimo pritiska zajednice, postajemo jači, nezavisniji, više utemeljeni, čvršći. U vezi porodice, gradimo porodicu za barem 20 godina, dok deca ne odu. Tako ja mislim. Porodica postoji da bi izgradila i podigla sledeću generaciju. Drugim rečima, zašto se povezujemo? Treba da gledam šta rade životnje. To je način. Oni se sretnu, dobiju podmladak, odgoje ga i puste ga u život. I umru. 

Zato, u ovom vremenu trebamo 20 godina ili više. Nekada je bilo 10-15 godina. Sada je 20 ili čak i 30 godina i oni još uvek ne žele da napuste dom. Prema tome ja moram da mislim na dug zajednički život sa ženom i zbog toga ne mogu da se rukovodim modom, mišljenjem društva. Mi idemo iz jednog društva u drugo, iz jednog grada u drugi. Sada se i društvo promeni u 10 ili 20 godina i postane potpuno drugačije nego pre. 

I moguće je da ljudi vide šta je njihov prirodni ukus, šta njima odgovara. Mi imamo četiri nivoa našeg osnovnog karaktera. Možda treba da testiramo osobu, kao što radimo za upis u školu. Treba da prođemo kroz recimo profesiju, koji auto ima, kuću. I onda ga obučimo kako da sačuva porodicu, kako da sačuva odnos sa radoteljima, decom i svime sa čim je povezan. Vidim da ih sada uče o seksu, da imaju siguran seks i ništa više oko toga. Da li je to dovoljno? Razumem da je to važno. 

Ako damo osobi alatke kojim može da spozna ko je on sam i da može, kao životinja da proveri preko mirisa. Usput, miris je veoma važan, zato što su veliki deo ćelija u našem mozgu zadužene za miris. Celokupan unutrašnji deo mog mozga je prekriven ćelijama zaduženim za miris. 

I zato bih rekao, ako osoba zna ko je ona u skladu sa prirodom, da se neće promenuti za 30 godina, neće se promenuti ni za 7 godina. Onda će ona da gleda drugačije, da gleda prema unutrašnjem instiktu, unutrašnjem mirisu. On će da otkrije ko mu odgovara, a ko ne odgovara. 

Ovde još moramo da vidmo da klasičan stav prema zasnivanju porodice, nije tako loš. Da su roditelji obično birali partnera za decu, jer roditelji znaju šta je dobro u životu, oni ne gledaju u lepotu, čak i kad je vide. Oni gledaju na praktičan način, zdrava žena, zdrav muškarac, prema njihovim karakterima izgledaju odgovarajuće jedno za drugo, prema njihovim stavovima, slično porodično poreklo, to je veoma važno, jer je zakon u prirodi zakon kvaliteta. To je glavni zakon na svakom nivou. Zato mi prvo moramo da vidimo da postoji podudarnost, prirodna kompatibilnost.

Postoje specijalni ljudi koji ožene nekog ko je jako, jako daleko od njih, prema njihovom obrazovanju. Može biti i Japanka ali je po obrazovanju blizu mene, to je nešto drugo. Treba da vidimo da sve do danas u mnogim kulturama, roditelji biraju bračnog partnera za decu. A u drugim kulturama uzimaju u obzir pristanak roditelja, slaganje sa njihovim izborom. Može biti vrlo moderan, ali pre nego je oženi on je odvede do svoje mame i tate da je vide. Zašto, ne znam, ali ta tradicija se još uvek održala. Da oni to odobre.

Rita: Ne odobravanje, nego da se upoznaju. 

Lajtman: Da, vidim da nije važno ako su jako udaljeni od roditelja, oni otputuju, moraju da se pojave u roditeljksoj kući. 

Opet, ako osoba poznaje sebe, poznaje svoj karakter, svoj orginalni karakter, naciju, kulturu iz koje je sačinjen. Zato što smo danas pod pritiskom okruženja u kojem smo, ali sa godinama mi se vraćamo nazad do izvora. To izađe iz nas i pojavljiuje se sve više što vreme prolazi. I sve ove stvari moramo objasniti ljudima, pokazati im šta će se desiti u njihovom životu. Možda neće želeti da čuju jer mladi ne žele ovo da čuju. Oni žele da slušaju njihove hormone i standarde uspostavljene na ulici, kroz reklame. Ali mi moramo da otvorimo za njih pitanja o karakteru života, o prirodi, izvoru njene i njegove prirode, o kulturi iz koje su. Da vidimo individulani razvoj i opšti razvoj gde su. Da li su oni manje ili više na granici kompatibilnosti, kompatibilni po kvalitetu karaktera. Ako je odgovor da, to se može desiti.

Veoma je važno za muškaraca, bez obzira ko je on, da žena bude blizu njegove majke, ne mislim na odnose, nego u tom šta ona radi, šta radi kod kuće, kako kuva. Ona mora da ga podesća na njegovu majku. Jer on gleda u ženu, kao u svoju majku, ona menja njegovu majku. Zato mi vidimo u našim izvorima, da on dovede ženu u maminu kuću, ona malo „bulji“, uči od njegove majke, kako ona obično radi sve, na šta je čovek naučen i posle obuke od jedne ili dve godine odlazi. I onda ona  zna kako da organizuje svoju kuću i čovek oseća kao da nije napustio dom svoje majke. To je veoma važno. Pošto muškarac ne rađa, on se i ne menja mnogo. Ne kao žena, jer ona se rađanjem dece diskonektuje od prethodne životne faze. Muškarac se tako ne oseća. Vidimo i u prirodi, lav uradi šta želi sa lavicom i ode, a ona ostaje sa potomstvom i pazi na njih. On se ne oseća tako. 

Ono što želim da kažem je da je ovo veoma važno. I ovo se nikad neće promeniti. Naša prava priroda, na ljudskom nivou, se nikad ne menja. Njegova podsvest će i dalje želeti da ima ono što je imao u roditeljskoj kući i kako su se ponašali njegovi otac i majka. Čak i ako su bili divlji, on će biti privučen time u njegovom domu takođe. Tako da mi treba, unapred da identifikujemo probleme, pitanja, ako znamo odakle je on, odakle je ona i onda vidimo da li odgovaraju jedno drugom. Pogledajte njihove roditelje, pogledajte njihove porodice, da li su odgovarali jedno drugom. Tradicija, odnosi, hrana, način života i druge stvari. Da li su slične. Ti izađeš iz jedne porodice i uđeš u drugu i ne osećaš da se išta promenilo. To je  veoma važno. Mi ne možemo pobeći od ovoga. Zato, jer naša navika postaje naša druga priroda. Način na koji smo bili u maminoj kući, to nije samo navika, to nam je ušlo u krv i treba da nekako vidimo da će tako biti i u našoj kući. I zato kompatibilnost uopšte ne zavisi od momka i devojke, zavisi od društva, od dve porodice i mnogih drugih faktora. Tako da na kraju dana mislimo da oni ne odgovaraju jedno drugom.

Šta mislite pod tim da ne odgovaraju jedno drugom? Reći da li su pogodni ili ne, je reći da postoje dva velika društva, kao kod Šekspira i onda oni ne odgovaraju jedni drugima ili odgovaraju.

Rita: Ali ovde u Izraelu, mi smo izmešani, ima mnogo etničkih grupa, mnogo njih je otišlo u druge okvire u odnosu na njihove roditelje. Kroz godine mnogi Izraelci su prihvatili druge običaje. Postoji neka izmešanost sa drugima

Lajtman:  To je samo zamagljivanje. Ja vidim da Oren donosi svaki dan hranu koju njegova Ashkanazi supruga sprema za njega. Sprema mu Jermensku hranu. Je li tako? 

Oren: Da.

Lajtman: Ne kao što je njegova majka pravila, ali ona se trudi. 

Rita: Znači vi kažete da je moguće da se napravi neka vrsta kombinacije od dve strane, da može da uspe.

Lajtman: Sa željom je sve moguće. Ali oni nisu uobičajan par. Oni znaju o mnogim stvarima unutar sebe, znaju kako da rade sa razlikama, znaju o tradiciji jedni drugih. Morate uzeti to u obzir. Ja ne kažem da je to nemoguće. Oni mogu da budu dobro, da ja želim da živim sa nekim ko je iz druge kulture i ona razume mene. Tačnije rečeno, ona može da nadilazi svoju kulturu i ona želi da uradi dobro za njega, recimo oblači se po pravilima njegove kulture. Ali ovo je veoma, veoma neuobičajna stvar. Ako pričamo o masama, moramo da gledamo u roditelje koji biraju najbolje za svoju decu i sve što ide sa tim.

Rita: Kako da znamo? Kako da uspemo, sa svim ovim medijima, sa uticajima iz društva? Kako da se očistimo od svih tih stvari koje smo posmatrali i primili? Da taj čisti, čisti ja napravi selekciju prema svojim unutrašnjim instiktima.

Lajtman: Ako napravite internacionalnu grupu, ako koristite recimo internet, mogli bi postići radikalne promene u javnom mišljenu i svi mediji bi mogli da urade sve u vezi ovog. Mediji su veoma moćni, teško je ići protiv njih. Ali mi moramo da uradimo nešto u vezi ove situacije. Današnja deca ne žele da se žene, da imaju decu, oni uništavaju budućnost društva.

Rita: Interesujeme kako da se oslobodim svih ovih uticaja, da se očistim i nađem sebi partnera?

Lajtman: Samo kroz obrazivanje.

Rita: Da obrazujem sebe?

Lajtman: Vi treba prvo da obrazujete sebe i onda izaberete.

Rita: Ali sada nema nikog ko može da me obrazuje.

Lajtman: Ti si kao i svi ostali. Zato kažem, treba da organizujemo veliko, masovno obrazovanje, obrazovanje porodica, u celom svetu da bi razumeli šta je korektan pristup. Kao u Izraelu, počeli smo kurs, osoba je išla na sastanke, učimo ljude svemu što im je potrebno za sretan život. 

Sve što ih danas uče je kako da profitiraju, da li su srećni nije važno. Završe školu i ne znaju ništa. Možda znaju kako da odu na univerzitet, kako da se obuku za profesiju. Da li znaš da množiš? U redu, počni. Ne znaju kako da naprave porodicu, kako da nađu ženu, kako da odgajaju decu. Ne znaju nikako da se odnose prema roditeljima, kako da upravljam budžetom porodice. Osoba mora sve da nauči. Jer osoba nije životinja. Životinje ovo rade prirodno, osoba mora da pita o svemu, o svakoj pojedinačnoj stvari. Ja vidim da ljudi ne znaju kako da se ponašaju prema svojim roditeljima. Treba prirodno. Zašto da im ovo ne objasnimo. Osobi je potrebno objašnjenje za svaku pojedinačnu stvar. On sam ništa ne zna. To je neka vrsta sistema koji se razvio iznad ljudskog nivoa, on mora da bude organizovan. To je inteligentan sistem, mi ne znamo kako da upravljamo sa ovim sistemom u nama. To je problem. 

Nica: Ako želimo da uđemo u temu?

Lajtman: Treba da uđemo u škole, treba da počnemo od vrtića, od obdaništa. Napraviti osobu je profesija.

Nica: Nedostaje mi način, put, nedostaju mi alati, metode. Kako da se obrazujem? Ja ne počinjem sa decom, ostavljam temu dece, jer to nije moja oblast.

Lajtman: Zato što ne želite da se bavite time. Ali stvarno, to je ono što nam je potrebno. Ako pričamo o ispravci, o ispravljenom društvu, mi moramo da pazimo na to od momenta kada je dete rođeno. Treba da ga pozicioniramo, da mu objasnimo kako da se ponaša ikako se on ponaša zavisno od njegovog egoističnog karatkera. Kako da uzme u obzir druge, pružiti mu sve vreme psihičku podršku. Kažemo da postoji više nivoa. Mi imamo već odrasle ljude i šta da radimo sa njima? Ali mi nismo radili sa njima, zapamtite to.

Nica: Igrali smo se venčanja.

Lajtman: Mi ih podučavamo na jednom ubrzanom kursu u vezi sa ovim stvarima. On ne zna ove stvari i podučavanje mu pomaže.

Nica: Hajde da zapišemo,  šta treba da bude na tom ubrzanom kusru?

Lajtman: Šta da bude na kursu?

Prvo, opšta priroda, životinjski, vegetativni, ljudski nivo. Ja bih dodao psihologiju, fiziologiju osobe. Sledeće, nešto što bi objasnilo svaki od ovih sistema: psihološki sistem, sociološki sistem. Ne možeš da se odnosiš prema devojci kao devojka, ja razumem da ona ima pritiske, impulse, psihološko izučavanje muškog i ženskog pola. Na nivou prirode, na nivou čoveka, šta je to?

Kako su različiti, kako su slični. Kako treba da razumemo razliku među njima. Ako on razume žensku prirodu, onda je on sam različit od nje, on je stvarno muškarac. Drugačije on je samo muškog pola, ništa drugo. U odnsu na ovo, kako treba da obrazujemo decu?

Ima mnogo da se nauči unapred. I glavno učenje je unutrašnja psihologija čoveka. Šta je šovek u nama? Šta želimo, naše misli, želje? Glavna naša pokretačka funkcija je maksimum zadovoljstva sa minimalnim naporom. To je uvek unutar nas. I to se zove naš ego. 

Ja znam da ja postojim na ovaj način i isto tako drugi. Drugim rečima, kako ćemo se složiti ako ne razumemo jedni druge. Moramo se povezati između sebe. Ako se povezujem sa nekim, moram da znam da se povezujem, jer prenosimo osećaje jedno drugom. Ja mogu da uživam od nje i ona može da uživa od mene. Na par nivoa. Na nivou hrane, seksa, porodice, novca, kontrole, poštovanja, svih ovih stvari u čoveku. On mora da vidi da li je ispunjen sa nečim i da li nešto ispunjava drugog. Da li se on slaže sa tim. Inače nema povezivanja. Parovi postaju jedan sistem gde svako svakog ispunjava sa nečim. Oni su obavezni da ispunjavaju drugog. Kao što se kaže u Nektuba, ugovoru, ja moram obezbediti seks, hranu, odeću, osnovne stvari. Osnovne potrepštine.

Nica: U radionicama sam videla da  ljudske želje nisu jasne. Ljudima je jako teško da vide šta oni žele, lakše im je da kažu šta ne žele. Osećaju konfuziju, teško im je da definišu šta drugi žele. Mnogo puta ne znam šta je moja želja. Šta ja dobijam od okruženja, kulture, roditelja? Kako da odem nazad do mog temelja? Kako da proverim i motivišem osobu da shvati šta su unutrašnje stvari koje je motivišu?Za šta je sposoban, šta može doneti u odnos?

Lajtman: Kroz život mi razumemo jedno drugo. Mi pričamo ili osetimo jedni druge. Ali u većini slučajeva mi nismo svesni i naravno mi nećemo da čujemo i da se složimo sa tim. Ovde moramo da naučimo osobu da pravi ustupke. Parovi, svaki od njih pravi kompromis oko polovine. Odustaje od svoje polovine u nameri da namesto toga, dobije polovinu od drugog. 

Nica: Zar ne treba pre da zna ko je on sam?

Lajtman: Da Namera je da se par poveže, tako da svako, muško i žensko, ulazi jedno u drugo. Oni moraju zadovoljiti jedno drugo prema prirodi. Da smo pogodni prema prirodi da ulazimo jedno u drugo, na nivou duše. Nije to nizašta, to je veliki psihološki problem. Navike, ukusi, karakteri, raspoloženja, sve vrste spoljašnjih uslova. Ako želimo da budemo par, moramo najpre da vidimo da li se dopunjavamo, jedan unutar drugog. Ko danas misli o ovom? 

U stvari bez ovog, vidimo da ljudi ne žele da osnivaju porodicu. Kako da naučimo ovo dopunjavanje? Ljudi to moraju da nauče. Jer oni kao egoisti, moraju doći na nivo gde dobijaju zadovoljstvo od toga. Ja ne stojim iznad njih sa šibom i kažem - nauči, nauči nju, gledaj kako da praviš kompromise. Ne, ja moram da im pokažem, kao šargarepu ispred zeca, da će naći veliko zadovoljstvo u tome, dodatno. Čestitajući mu, jer je čovek  figura napravljena od njega i nje zajedno. Oni zajedno grade čoveka. On je podeljen na ego, na muško i žensko. Ali mi želimo da izgradimo čoveka, familiju. Oni moraju da se povežu, uprkos velikom egu.

Rita: Vi kažete da će posle ovog kursa, ako pričamo o neudatim ženama, da će moći da nađu odgovarajuće muževe.

Lajtman: Da, podstaćiće ih da osete šta gube, darazumeju kako stvarno da nađu partnera, da ne traže na način na koji su tražile pre, da nađu odgovarajućeg. Oni idu u avanturu, gde žele da nađu perfektnu stvar, najperfektiniju stvar na korporealnom nivou. Ako istinski zadovoljimo jedni druge, onda možemojedno u drugom, da otkrijemo, takvu podudarnost (kompaktibilnost).Iznenenada da otkrijemo dubinu svake emocije, obzir u povezanosti, ispunjenje, da  otkrijemo stvari koje nisu postojale pre u našoj svesti. Ja osećam da u pravoj povezanosti sa ženom, otkrivam kroz nju neki izvor koji me ispunjava i da ništa drugo ne može da me ispuni. 

Rita: Vi kažete, ako sam ranije želeo plavušu sa plavim očima, posle kursa mogu da kažem "u redu plavuša sa plavim očima je u redu, ali postoji još nešto". Drugim rečima, uspeo sam da prečistim sve dodatne informacije i ja mogu da biram.

Lajtman: Menajte vaše vrednosti, naravno. Posle ove faze vi ulazite u život sa promenjenim sistemom vrednosti. Ne birate prema dužini njenih nogu i da li je plavuša, već merite i kalkulišete prema tome šta čujete, osećate, vidite, gledate porodicu osobe i gledate u sve te stvari ispred vas. Vi imate mapu, ko je ova osoba unutra, da li odgovara mojoj mapi. Mi imamo malo teži posao nego životinje. 

Rita: Ima mnogo slučajeva gde gledamo u porodice drugih i kažemo "bolje je da ne idemo u taj haos". Ali ja često čujem da se kaže" ja se ženim sa njim, a ne sa njegovom familijom". I ja mogu da kažem: "to je greška".

Lajtman: To živi u njemu. Gnezdo iz kojeg je proizišao, to je unutar njega. Nije važno da li on to voli ili ne. Svesno ili nesvesno on želi da ima u svojoj kući, ono što je imao u kući svoje majke. 

Rita: Ali ja sam bila na kursu i moj muž je bio na kursu.

Lajtman: Nema veze, na kursu ja otkrivam ove stvari, odakle sam došao i prilagođavam ove stvari modernim vremenima. Mi to ne možemo prekinuti. A i zašto bi?

Nica: Mi treba da budemo svesni, da će ovaj kurs da nam da prave alatke.

Lajtman: Žao mi je, ali ovo je teško bez primera. Ne želim da uđem u to, ali postoji jedna stvar, nemaš dozvolu da se oženiš nego u Izraelskom plemenu. 

Nica: Šta to znači?

Lajtman: Ja imam tone da ti kažem o ovome, prema izvorima, prema Bibliji. Ne pričam o duhovnom, pričam o korporealnom, svako pleme ima sopstveni karakter i on ostaje u tom karakteru.

Rita: Šta je sa genetikom? Šta je sa osobinama koje se razvijaju u plemenu? I ovo treba da uzmemo u obzir.

Lajtman: Ne mislim da je tako bilo u prošlosti. Ne znam šta je ispravano danas. Naravno mi imamo genetske probleme u društvu, limitirane na jedan broj ljudi. Ali kompatibilnost još uvek možemo da nađemo. Možda su oni zato pali sa tako visokog nivoa, tako da će ovi uslovi biti poništeni i da će početi da se žene plemena sa plemenima.

Rita: Postoje istraživanja i istraživanja prirode, gde se pokazuje da populacija lavova, takođe ima genetske problema.

Lajtman: Postojala su vremena gde su se ženili sa rođakama. Ja nemam odgovor. Pričam o kompatibilnosti u korenima osobe i vidimo da svi ovi današnji mačo momci, da su nakon 10-15 godina isti kao njihovi očevi i majke. I to tako radi. Gde su bili moji koreni? Sve se vraća mojim korenima.

Nica: Pre ste rekli, ko je taj čovek unutar mene, ja želim taj kurs. Ja želim to da razumem.

Oren: Ja ne bih pitao šta je na kursu. Hajde da kažemo da osoba, upravo sada sluša i dajte da je usmerimo, kako da otkrije ovu osobu unutar sebe.

Lajtman: Kurs još nije spreman. Ali ako sednemo sa psiholozima i počnu da mi postavlaju pitanja, možda ćemo moći da osmislimo kurs. Kao sa dr Ilianovim. 

Oren: Hajde da ne pričamo o velikim stvarima. Hajde da pričamo sa nižeg nivoa. Prvo, kako ja da počnem da čistim sve stvari oko mene i otkrijem sebe u sebi, da bih našao svoje ožiljke.

Lajtman: Polazna osnova je osnova unutar osobe, iz koje on živi, ono što on hoće da ispuni, da nastavi. To je želja za zadovoljstvom. Jednostavno. Želja za zadovoljstvom. Svako od nas je volja za primanjem. Tako da mi najpre gledamo na ovu osnovu, animalnu, vegetativnu, ljudsku razinu i vidimo čoveka na specijalnom nivou. Različite osobe žive prema svojim institktima i implementiraju svoje instikte, osećaju da ispunjavaju sebe i da nemaju zadovoljstvo. Jer dolaze na instinktivan način, osoba može da napravi svakakve vrste zadovoljstva za sebe. On se uvek razvija, njegov ego se razvija želja za zadovoljstvom se razvija i on uvek traži načine kako da se ispuni. Tako on živi.  

To je prvi zakon -  da ja želim da uživam. 

Nije baš jednostavno, ne menja se sve vreme, ali se menja, dinamično je i svaka osoba na različit način. Mi već imamo problem. Jer ja sam uvek u fluktuaciji i ja i moja žena prolazimo kroz sve ove promene. Kako da dva dinamična sistema koja su jedan pored drugog, svaki u svom pravcu, kako da budemo u nekoj povezanosti?

To je problem. Mi vidimo da je ovo koren problema. Ja hoću da se razvijem na ovaj način, ona na onaj način, ona misli na ovaj način, ja na drugi, on hoće ovo, ona nešto drugo. To je koren nekompatibilnosti. Gde da napravimo razliku između onog da želimo da zadovoljimo sami sebe i gde da se upotpunimo, da se povežemo, da budemo kao jedan. A i ostale stvari su ekstra, kao svako napreduje u svojoj profesiji, hobijima.

Nica: Recimo, ja hoću da održim čas. Da li da proverim sa publikom šta me čini srećnom?

Lajtman: Ne. Prvo morate da naučite o svojoj prirodi. 

Nica: To je da uživam.

Lajtman: Ne, ne. Oni to ne razumeju tako brzo, jer je to toliko osnovna i jednostavna stvar i osnova za sve druge stvari. Osoba je mora videti svugde, u društvu, u roditeljima, i to ga vodi u njegova osećanja, misli. To je materijal kreacije, sila koja se uvek razvija u meni. Da li ja učestvujem u ovoj sili ili ona iznenada uskoči u mene? Da li ja to mogu da kontrolišem ili ne mogu?

Ovde stižemo do druge lekcije. Kako da upravljam sa svojom voljom za primanje? Ili drugim rečima kako da postignem slobodan izbor? Ili još kako da postanem osoba koja je nezavisna? Bez toga ja sam samo životinja, lutam ulicom i ne znam šta tražim. To je sve čovečanstvo. 

Ovde treba da im pokažemo, da želimo da im damo veoma poseban savet. To je druga lekcija, kako ja definišem sebe, moje kvalitete, želje, hranu, novac, kontrolu, poštovanje, kako biram razne ljude. Glavna stvar je, kako ja upravljam sa sobom, ako je moja želja zadovoljstvo. Kroz specijano okruženje ja dolazim sa jednom stvari i imam sposobnost da organizujem sve stvari unutar mene. Ja ne znam o sistemu, u konfuziji sam.

Ali ove stvari, ko sam ja, gde sam? Da li postoji mašina da ja mogu da se odvojim od sebe? Da organizujem seba kao kompjuter, kao doktor koji pregleda pacijenta i vidi koji sistem je ok, koji sistem nije ok. Kako organizujemo sve? Kako da upoznam sebe i kako da promenim sebe? To je osnova. 

Prva lekcija je -  priroda.
Druga je -  šta radimo sa našom prirodom. Da li smo sposobni da uradimo nešto?
Treća je - da li postoji društvo kroz koje, slično kao sila koja pritiska i verifijkuje, kroz koje mogu da promenim sebe?

Kako mogu da reagujem? Kako da znam šta da promenim, a šta da ne promenim? Ovde je veliki prostor, koji zavisi od toga kako ograničavamo ljude, pričajući im sve ove stvati. 

Rita: Pre društva, da li mogu dobiti odgovor kako da ostvarim moj odnos sa mojim partnerom.

Lajtman: Ne, ne. Ne možete. Da li možeš na svestan način da oceniš i  kritikuješ sebe, da se povežeš sa nekim, kad nemaš alate za pravo povezivanje.Uradili smo prvu lekciju. Kada čuješ drugu lekciju. Druga lekcija može da bude 10 susreta. Kada saznaš kako možeš da barataš sa sobom unutar sebe, sve je unutra i ti znaš kako da vodiš publiku. To nije druga lekcija, to je treća lekcija.  Mase, nešto što je izvan mene, možda je to izvan mene, samo kopija mene, neko koga ne znaš. Žena kaže mužu: "20 godina smo zajedno, a ti me ne poznaješ". Da bi znali drugog, ko je on, da mu pomognem, mnogo psiholoških stvari treba da uradim, da bih neutralisao sam sebe, da bih osetio drugu osobu, drugačije neću moći da ga osetim. Ja ću osetiti njegov karatker u sebi, koji sam ja izgradio. Ja sam ga izgradio, ali ti mene ne osećaš. 

Rita: Kako da ja poništim sebe? 

Lajtman: Možda je to druga lekcija. Vidimo da kriza u koju ulazimo, kriza  porodice, to nije mala kriza, to je osnova, jer nas odvaja od kontinuiteta od razvitka ljudskog društva. Moramo da ispravimo naš ego.

Oren: Završavamo. Hvala vam...



                                                                 

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.